Griženje jasala i drugih tvrdih površina sa gutanjem vazduha je jedan od relativno
čestih poroka, neretko sa ozbiljnim posledicama po radnu sposobnost i zdravlje
životinje. Sam akt je prilično karakterističan i lako zapada u oči: jakim pritiskom
gornjih sekutića o ravnu čvrstu podlogu, kao u pokušaju zagriza, uz lučno
povijanje vrata, konj uz specifičan zvuk nalik na groktanje praktično usisava
vazduh. Termin gutanje vazduha ili aerofagija koristi se ponekad i za kobile koje
usisavaju vazduh u vaginu, naročito dok trče.
Iako griženje čvrstih predmeta i gutanje vazduha obično idu zajedno, jedno može
biti učinjeno bez drugog. Do gutanja vazduha može doći i kad konj ne drži ništa u
zubima. U pojedinim slučajevima se, nadalje, može videti kako konj guta vazduh
uz oslanjanje gornjih sekutića o sopstveno prednje lažno koleno ili prednju
cevanicu. Pojedini konji gutaju vazduh samo kad su sami, a drugi to čine samo dok
ih neko posmatra. Većina konja, ipak, to radi bez obzira na prisustvo ili odsustvo
drugih konja ili ljudi. Najveći broj konja, pri tom, guta vazduh isključivo u štali.
Griženju tvrdih površina sa gutanjem vazduha skloni su nervozni, hiperaktivni
konji držani u boksu, koji veći deo vremena malo rade i više se dosađuju.
Primećeno je, takođe, da se mana u nekim zapatima i familijama javlja češće, a u
nekim znatno ređe. Imitiranje majki od strane njihove ždrebadi je isključeno, zbog
čega se ne sme zanemariti mogućnost nasleđivanja, bar temperamenta.
Uzrok griženja i gutanja vazduha nije poznat. Verovatno je da sve počinje
dosađivanjem i izmišljanjem zabave ili imitiranjem drugih konja. Zagovornici
teorije da sve mane proističu iz nemogućnosti zadovoljenja prirodnih navika,
smatraju da je griženje tvrdih predmeta simuliranje pasenja i odgrizanja trave
prednjim zubima. Mladi dokoni konji u svakom slučaju mogu razviti ovakav porok
uvek kada su u društvu konja koji to rade. Postavljena je i teorija da konji počinju
da gutaju vazduh zbog hroničnih gastrointestinalnih problema i kolika, mada je
mnogo verovatnije da gutanje vazduha samo po sebi izaziva kolike.
Kontinuirano griženje tvrdih površina može dovesti do bržeg trošenja i erozije
gornjih sekutića i naglašene hipertrofije vratnih mišića. Trošenje sekutića je
ponekad toliko izraženo da se prednji zubi prilikom zatvaranja usta uopšte ne
dodiruju, što drastično otežava uzimanje hrane. Čak i da ne dođe do takvih
oštećenja zuba, kontinuirano gutanje vazduha ostavlja malo vremena za normalno
uzimanje hrane, zbog čega će logično doći do mršavljenja. Najčešće, ipak, gutanje
vazduha ne dovodi do ozbiljnih posledica, što naravno ne znači da se takvo
ponašanje može dugo ignorisati. Postupak odučavanja je isti kao i u prethodnim
slučajevima: veći nivo slobode kretanja će umanjiti dosadu i pažnju usmeriti na
druge stvari. Iako im je društvo korisno, gutače vazduha nije pametno držati sa
drugim konjima – može im se eventualno obezbediti društvo drugih vrsta životinja.
Samoću u svakom slučaju treba izbeći i pribeći nekoj od metoda za odučavanje od
gutanja vazduha. Mada ni jedna nije apsolutno efikasna, korisnim se pokazalo
zatezanje kožnog kaiša širokog od pet do sedam santimetara oko konjskog grla.
Kada se konj u pokušaju gutanja napne i krene da povije vrat, kaiš izaziva bol koji
ga najčešće odvraća od prvobitne namere. Da bi se pojačao ovaj efekat, neki
kaiševi iznutra imaju metalni uložak koji dodatno pritiska traheju. Drugi kaiševi,
opet, imaju jastuče od tvrde kože u obliku srca, sa oštrim krajem koji ulazi u
prostor između vilica, pričinjavajući dodatnu nelagodnost prilikom pokušaja
savijanja vrata i griženja. Kaiševi protiv gutanja vazduha generalno smanjuju ili
sprečavaju ovu pojavu u početku. Pojedini konji, ipak nastavljaju da gutaju vazduh
uprkos kaiševima. Kaiševi moraju biti čvrsto priljubljeni uz grlo, ali ne i previše
zategnuti, da ne bi ometali disanje i cirkulaciju. Za vreme hranjenja, pri tome,
moraju biti skinuti. U nekim slučajevima se gutanje vazduha može sprečiti
korišćenjem šuplje, cilindrične, perforirane žvale, kao i gumene ili drvene žvale,
mada ona izaziva veću nelagodnost koja može voditi ka novoj frustraciji. Držanje
konja u boksu sa glatkim zidovima bez jasala i pojilica, kao i drugih čvrstih
predmeta na koje se može osloniti prilikom gutanja vazduha, takođe može pomoći,
mada ne uvek. Vraćanjem u pređašnje uslove držanja stara navika će se verovatno
ponovo javiti, pri čemu se ne smeju zanemariti ni teži oblici poroka kada konj
nauči da guta oslanjanjem o sopstveno koleno ili čak bez oslonca.
Opisane su i drastičnije metode odvikavanja, od ogrlica sa elektroškovima, do
određenih hirurških zahvata, međutim, ni jedan način nije apsolutno efikasan u
svim slučajevima – najčešće deluju samo privremeno dok konj ne otkrije novi
sistem. Kažnjavanje pri tom može imati suprotan efekat, zbog čega je najbolje, po
napred već opisanom sistemu, pokušati sa otklanjanjem ili ublažavanjem uzroka –
većom slobodom kretanja ili povećanjem prostora u kome se životinja kreće,
intenzivnijim radom, obezbeđivanjem društva druge životinje i/ili korišćenjem
različitih sprava za odvraćanje pažnje od gutanja vazduha. U postupku odvikavanja
može koristiti i korekcija obroka – smanjenje ili isključivanje koncentrovanih
zrnastih hraniva i briketa i povećanje količine kabastih hraniva.
čestih poroka, neretko sa ozbiljnim posledicama po radnu sposobnost i zdravlje
životinje. Sam akt je prilično karakterističan i lako zapada u oči: jakim pritiskom
gornjih sekutića o ravnu čvrstu podlogu, kao u pokušaju zagriza, uz lučno
povijanje vrata, konj uz specifičan zvuk nalik na groktanje praktično usisava
vazduh. Termin gutanje vazduha ili aerofagija koristi se ponekad i za kobile koje
usisavaju vazduh u vaginu, naročito dok trče.
Iako griženje čvrstih predmeta i gutanje vazduha obično idu zajedno, jedno može
biti učinjeno bez drugog. Do gutanja vazduha može doći i kad konj ne drži ništa u
zubima. U pojedinim slučajevima se, nadalje, može videti kako konj guta vazduh
uz oslanjanje gornjih sekutića o sopstveno prednje lažno koleno ili prednju
cevanicu. Pojedini konji gutaju vazduh samo kad su sami, a drugi to čine samo dok
ih neko posmatra. Većina konja, ipak, to radi bez obzira na prisustvo ili odsustvo
drugih konja ili ljudi. Najveći broj konja, pri tom, guta vazduh isključivo u štali.
Griženju tvrdih površina sa gutanjem vazduha skloni su nervozni, hiperaktivni
konji držani u boksu, koji veći deo vremena malo rade i više se dosađuju.
Primećeno je, takođe, da se mana u nekim zapatima i familijama javlja češće, a u
nekim znatno ređe. Imitiranje majki od strane njihove ždrebadi je isključeno, zbog
čega se ne sme zanemariti mogućnost nasleđivanja, bar temperamenta.
Uzrok griženja i gutanja vazduha nije poznat. Verovatno je da sve počinje
dosađivanjem i izmišljanjem zabave ili imitiranjem drugih konja. Zagovornici
teorije da sve mane proističu iz nemogućnosti zadovoljenja prirodnih navika,
smatraju da je griženje tvrdih predmeta simuliranje pasenja i odgrizanja trave
prednjim zubima. Mladi dokoni konji u svakom slučaju mogu razviti ovakav porok
uvek kada su u društvu konja koji to rade. Postavljena je i teorija da konji počinju
da gutaju vazduh zbog hroničnih gastrointestinalnih problema i kolika, mada je
mnogo verovatnije da gutanje vazduha samo po sebi izaziva kolike.
Kontinuirano griženje tvrdih površina može dovesti do bržeg trošenja i erozije
gornjih sekutića i naglašene hipertrofije vratnih mišića. Trošenje sekutića je
ponekad toliko izraženo da se prednji zubi prilikom zatvaranja usta uopšte ne
dodiruju, što drastično otežava uzimanje hrane. Čak i da ne dođe do takvih
oštećenja zuba, kontinuirano gutanje vazduha ostavlja malo vremena za normalno
uzimanje hrane, zbog čega će logično doći do mršavljenja. Najčešće, ipak, gutanje
vazduha ne dovodi do ozbiljnih posledica, što naravno ne znači da se takvo
ponašanje može dugo ignorisati. Postupak odučavanja je isti kao i u prethodnim
slučajevima: veći nivo slobode kretanja će umanjiti dosadu i pažnju usmeriti na
druge stvari. Iako im je društvo korisno, gutače vazduha nije pametno držati sa
drugim konjima – može im se eventualno obezbediti društvo drugih vrsta životinja.
Samoću u svakom slučaju treba izbeći i pribeći nekoj od metoda za odučavanje od
gutanja vazduha. Mada ni jedna nije apsolutno efikasna, korisnim se pokazalo
zatezanje kožnog kaiša širokog od pet do sedam santimetara oko konjskog grla.
Kada se konj u pokušaju gutanja napne i krene da povije vrat, kaiš izaziva bol koji
ga najčešće odvraća od prvobitne namere. Da bi se pojačao ovaj efekat, neki
kaiševi iznutra imaju metalni uložak koji dodatno pritiska traheju. Drugi kaiševi,
opet, imaju jastuče od tvrde kože u obliku srca, sa oštrim krajem koji ulazi u
prostor između vilica, pričinjavajući dodatnu nelagodnost prilikom pokušaja
savijanja vrata i griženja. Kaiševi protiv gutanja vazduha generalno smanjuju ili
sprečavaju ovu pojavu u početku. Pojedini konji, ipak nastavljaju da gutaju vazduh
uprkos kaiševima. Kaiševi moraju biti čvrsto priljubljeni uz grlo, ali ne i previše
zategnuti, da ne bi ometali disanje i cirkulaciju. Za vreme hranjenja, pri tome,
moraju biti skinuti. U nekim slučajevima se gutanje vazduha može sprečiti
korišćenjem šuplje, cilindrične, perforirane žvale, kao i gumene ili drvene žvale,
mada ona izaziva veću nelagodnost koja može voditi ka novoj frustraciji. Držanje
konja u boksu sa glatkim zidovima bez jasala i pojilica, kao i drugih čvrstih
predmeta na koje se može osloniti prilikom gutanja vazduha, takođe može pomoći,
mada ne uvek. Vraćanjem u pređašnje uslove držanja stara navika će se verovatno
ponovo javiti, pri čemu se ne smeju zanemariti ni teži oblici poroka kada konj
nauči da guta oslanjanjem o sopstveno koleno ili čak bez oslonca.
Opisane su i drastičnije metode odvikavanja, od ogrlica sa elektroškovima, do
određenih hirurških zahvata, međutim, ni jedan način nije apsolutno efikasan u
svim slučajevima – najčešće deluju samo privremeno dok konj ne otkrije novi
sistem. Kažnjavanje pri tom može imati suprotan efekat, zbog čega je najbolje, po
napred već opisanom sistemu, pokušati sa otklanjanjem ili ublažavanjem uzroka –
većom slobodom kretanja ili povećanjem prostora u kome se životinja kreće,
intenzivnijim radom, obezbeđivanjem društva druge životinje i/ili korišćenjem
različitih sprava za odvraćanje pažnje od gutanja vazduha. U postupku odvikavanja
može koristiti i korekcija obroka – smanjenje ili isključivanje koncentrovanih
zrnastih hraniva i briketa i povećanje količine kabastih hraniva.