Piše: Milan Đorđević
Nema danas takmičenja gde se, naročito kod spektakularnih rezultata, ne šuška o dopingu, pa to važi i za konjički sport. Krajnje pojednostavljano, sve se, kod zloupotreba, svodi na računicu, koja zaboravlja i moral i konja: ko ulaže pare, očekuje rezultate, ali 'sasvim opipljive', merene novcem.
U konjičkom sportu, grubo rečeno, konj predstavlja sredstvo koje ima svoj vek trajanja. U zavisnosti od tretmana, konj će trajati onoliko koliko se vodi računa o njemu. On nije mašina kojoj se može zameniti jedan deo ili uraditi “generalka, i da se ponovo stavi u službu čoveka.
O tretmanu konja u Srbiji i širom sveta, u tom svetlu, razgovaramo sa doktorom veterinarske medicine Stefanom Đokovićem, koji je ujedno i trener i jahač sa četvrt veka 'staža' u konjičkom sportu.
Prvo nam ukazuje na fenomen ogromne količine novca koji je u opticaju kad je konjički sport u pitanju. Fond nagrada na najvećim svetskim trkama, kao što je “Dubai svetski kup”, meri se milionima. Pri tom samo klađenje donosi mnogo više novca nego same nagrade. Sve su to razlozi koji pomeraju granicu dopuštenog i dozvoljenog, da bi se iz knonja izvuklo više, makar se pritom donekle i pretvarali u 'mašinu'!
U SAD su već duže vremena dozvoljeni fenil butazon i lasiks, recimo, iako su to i definitno sredstva koja menjaju fiziologiju organizma i omogućavaju da konj pruži i ono što nije u skladu sa njegovim trenutnim mogućnostima.
USPEH SA RIZIKOM
- Sam doping je definisan kao sve ono što ne ulazi u normalnu dijetu konja, a tu ne spadaju prskano seno ili neprskane zlatiborske jabuke – duhovito objašnjava Stefan Đoković. - Povećane količine vitamina, aminio kiselina, kreatinina, mogu da se svrstaju u doping, jer dajemo konju nešto što nije normalan deo njegove ishrane.
Farmaceutska paleta proizvoda je veoma zastupljena kako kod ljudi tako i kod životinja. Postoje i vlasnici koji iz humanih razloga žele da pomognu svojim konjima, pa se to završi na najgori mogući način. Želja za dominacijom, dovodi konje u situaciju da su izloženi raznim supstancama.
- Ima mnogo aspekata kako mogu da deluju određene supstance – kaže Đoković. - Svi su čuli za EPO (eritropoetin, zadužen za povećanje crvenih krvnih zrnaca). Zastupljeni su kardio tonici, koji regulišu rad srca. Zapravo omogućavaju da srce duže radi, pod većim opterećenjem, i tako pumpa više krvi. To stvara veliku početnu prednost u nadmetanju. Analgetici, sa druge strane, umanjuju bol, a bol je znak da je organizam opterećen, preko svoje prirodne granice. Postoje i neurološki lekovi koji će spustiti tonus konju, pa će onda, recimo, kasač mirno dokasati do cilja, a neće skočiti u galop u toku trke. To je kao kada bismo vozili motor preko nekog optimalnog broja obrtaja i on počne da se pregreva i na kraju pregori. Ono što se najviše zloupotrebljava su hormoni. Najgore je to što oni ostavljaju i najveće posledice. Svi lekovi oštećuju jetru.
Svaki lek, koji smanjuje bol, može napraviti opterećenje na tetivama ili zglobovima. Ukoliko konj ne oseća bol, onda neće štedeti taj deo tela i trošiće ga brže u nepovrat.
Ako konj, recimo, ima malo oštećenu hrskavicu, a to ne oseća, trošiće zglob, upozorava Đoković. Tim trenjem se skraćuje njegov životni vek, umesto da smo ga ostavili mesec dana, lečili ga i posle ga vratili u trening. Nažalost pod pritiskom novca, ljudi se odlučuju i za instant lekove. To je apsolutna zloupotreba i tu se kao logično nameće etičko pitanje.
NEGATIVNA SELEKCIJA
Sva ta “pomagačka” sredstva, stvaraju negativnu selekciju. Ukoliko medikamenti nisu uticali na plodnost pastuva, dolazi se do poražavajućih rezultata. Potpomognuti konj će praktično unazaditi odgoj, jer će se tek kroz dve ili tri generacije uvideti da on nije bio najbolji.
- Takav konj se preko trka bolje kotira i pravi “medveđu” uslugu – upozorava Đoković. - Naravno, ako se radi o kobili onda je to, grubom matematikom, oko deset potomaka. Kada je pastuv u pitanju, on može da ostavi u generaciji 50 do 100 potomaka, i tu je šteta nemerljiva.
Karakteristike dopingovanog konja nisu standardne. Ništa se na oko ne može sa sigurnošću tvrditi.
- Neki opšti znaci su nervoza, preznojavanje, raširene nozdrve – navodi Đoković. - To je sve individualno. Moramo poznavati konja i njegovo ponašanje da bismo registrovali neke promene u njegovoj kretnji, raširenim očima, prolaps penisa i sl. To sve dovodi do sumnje, a analiza je ta koja jedino može sa sigurnošću da potvrdi o čemu je reč.
Zastupljenost dopinga u Srbiji je raširenija nego što možemo da predvidimo. Pobude i ambicije vlasnika su velike i može se reći da 90 odsto konja u sportu dobija ponešto od toga.
- Najgori su slučajevi kada vlasnik dobije neki preparat od veterina, koji mu kaže da to nije pozitivno - ističe Đoković. - U tim slučajevima, vlasnici će sigurno dati to svom konju, samo da bi bili bolji od drugih.
Mora se razdvojiti lečenje i pripremanje konja. Trenažni proces zahteva punu pažnju trenera, jahača i veterinara kako bi uspeo. Konj se sprema za neko takmičenje, a ne za celu godinu.
POUČNA ISKUSTVA
- Ne može se konj držati na maksimalnom “broju obrtaja” tokom cele godine – upozorava Đoković. - U suprotnom se dolazi u situaciju, da se konju dodaju razne pomoćne supstance tokom godine. Organizam se navikava na te dodatne preparata, konj postaje ovisnik, prestajući samostalno da funkcioniše. Trener čuvenog konja Barbara, bio je Majk Mac, olimpijski jahač. Konj je imao, za američke pojmove, velike pauze između trka, četrdesetak dana. Kao iskusni “preponaš”, Majkl Mac je dao fantastično objašnjenje. Kada je jurio kvalifikacije za Olimpijadu 1968. godine, učestalo se takmičio sa konjem i pobeđivao, a na kraju je došao na Olimpijadu bez konja. Nažalost, on je naučio bolnu lekciju na svojoj koži. Kada je trebalo najviše da pruži, konj je 'pregoreo'. Zaključak je vrlo jednostavan; potrebno je proceniti kapacitet konja i prema tome se upravljati.
Zloupotrebe zdravlja konja u cilju lične koristi ili slave su strogo kažnjive. Osnovni postulati svih disciplina su definisani pravilnikom Međunarodne konjičke federacije, koji dobrobit konja stavlja na prvo mesto. Dalja instanca su nacinalne federacije i organizatori, koji moraju da sprečavaju ovaj vid prevare i zloupotrebe životinja u sportu.
Nema danas takmičenja gde se, naročito kod spektakularnih rezultata, ne šuška o dopingu, pa to važi i za konjički sport. Krajnje pojednostavljano, sve se, kod zloupotreba, svodi na računicu, koja zaboravlja i moral i konja: ko ulaže pare, očekuje rezultate, ali 'sasvim opipljive', merene novcem.
U konjičkom sportu, grubo rečeno, konj predstavlja sredstvo koje ima svoj vek trajanja. U zavisnosti od tretmana, konj će trajati onoliko koliko se vodi računa o njemu. On nije mašina kojoj se može zameniti jedan deo ili uraditi “generalka, i da se ponovo stavi u službu čoveka.
O tretmanu konja u Srbiji i širom sveta, u tom svetlu, razgovaramo sa doktorom veterinarske medicine Stefanom Đokovićem, koji je ujedno i trener i jahač sa četvrt veka 'staža' u konjičkom sportu.
Prvo nam ukazuje na fenomen ogromne količine novca koji je u opticaju kad je konjički sport u pitanju. Fond nagrada na najvećim svetskim trkama, kao što je “Dubai svetski kup”, meri se milionima. Pri tom samo klađenje donosi mnogo više novca nego same nagrade. Sve su to razlozi koji pomeraju granicu dopuštenog i dozvoljenog, da bi se iz knonja izvuklo više, makar se pritom donekle i pretvarali u 'mašinu'!
U SAD su već duže vremena dozvoljeni fenil butazon i lasiks, recimo, iako su to i definitno sredstva koja menjaju fiziologiju organizma i omogućavaju da konj pruži i ono što nije u skladu sa njegovim trenutnim mogućnostima.
USPEH SA RIZIKOM
- Sam doping je definisan kao sve ono što ne ulazi u normalnu dijetu konja, a tu ne spadaju prskano seno ili neprskane zlatiborske jabuke – duhovito objašnjava Stefan Đoković. - Povećane količine vitamina, aminio kiselina, kreatinina, mogu da se svrstaju u doping, jer dajemo konju nešto što nije normalan deo njegove ishrane.
Farmaceutska paleta proizvoda je veoma zastupljena kako kod ljudi tako i kod životinja. Postoje i vlasnici koji iz humanih razloga žele da pomognu svojim konjima, pa se to završi na najgori mogući način. Želja za dominacijom, dovodi konje u situaciju da su izloženi raznim supstancama.
- Ima mnogo aspekata kako mogu da deluju određene supstance – kaže Đoković. - Svi su čuli za EPO (eritropoetin, zadužen za povećanje crvenih krvnih zrnaca). Zastupljeni su kardio tonici, koji regulišu rad srca. Zapravo omogućavaju da srce duže radi, pod većim opterećenjem, i tako pumpa više krvi. To stvara veliku početnu prednost u nadmetanju. Analgetici, sa druge strane, umanjuju bol, a bol je znak da je organizam opterećen, preko svoje prirodne granice. Postoje i neurološki lekovi koji će spustiti tonus konju, pa će onda, recimo, kasač mirno dokasati do cilja, a neće skočiti u galop u toku trke. To je kao kada bismo vozili motor preko nekog optimalnog broja obrtaja i on počne da se pregreva i na kraju pregori. Ono što se najviše zloupotrebljava su hormoni. Najgore je to što oni ostavljaju i najveće posledice. Svi lekovi oštećuju jetru.
Svaki lek, koji smanjuje bol, može napraviti opterećenje na tetivama ili zglobovima. Ukoliko konj ne oseća bol, onda neće štedeti taj deo tela i trošiće ga brže u nepovrat.
Ako konj, recimo, ima malo oštećenu hrskavicu, a to ne oseća, trošiće zglob, upozorava Đoković. Tim trenjem se skraćuje njegov životni vek, umesto da smo ga ostavili mesec dana, lečili ga i posle ga vratili u trening. Nažalost pod pritiskom novca, ljudi se odlučuju i za instant lekove. To je apsolutna zloupotreba i tu se kao logično nameće etičko pitanje.
NEGATIVNA SELEKCIJA
Sva ta “pomagačka” sredstva, stvaraju negativnu selekciju. Ukoliko medikamenti nisu uticali na plodnost pastuva, dolazi se do poražavajućih rezultata. Potpomognuti konj će praktično unazaditi odgoj, jer će se tek kroz dve ili tri generacije uvideti da on nije bio najbolji.
- Takav konj se preko trka bolje kotira i pravi “medveđu” uslugu – upozorava Đoković. - Naravno, ako se radi o kobili onda je to, grubom matematikom, oko deset potomaka. Kada je pastuv u pitanju, on može da ostavi u generaciji 50 do 100 potomaka, i tu je šteta nemerljiva.
Karakteristike dopingovanog konja nisu standardne. Ništa se na oko ne može sa sigurnošću tvrditi.
- Neki opšti znaci su nervoza, preznojavanje, raširene nozdrve – navodi Đoković. - To je sve individualno. Moramo poznavati konja i njegovo ponašanje da bismo registrovali neke promene u njegovoj kretnji, raširenim očima, prolaps penisa i sl. To sve dovodi do sumnje, a analiza je ta koja jedino može sa sigurnošću da potvrdi o čemu je reč.
Zastupljenost dopinga u Srbiji je raširenija nego što možemo da predvidimo. Pobude i ambicije vlasnika su velike i može se reći da 90 odsto konja u sportu dobija ponešto od toga.
- Najgori su slučajevi kada vlasnik dobije neki preparat od veterina, koji mu kaže da to nije pozitivno - ističe Đoković. - U tim slučajevima, vlasnici će sigurno dati to svom konju, samo da bi bili bolji od drugih.
Mora se razdvojiti lečenje i pripremanje konja. Trenažni proces zahteva punu pažnju trenera, jahača i veterinara kako bi uspeo. Konj se sprema za neko takmičenje, a ne za celu godinu.
POUČNA ISKUSTVA
- Ne može se konj držati na maksimalnom “broju obrtaja” tokom cele godine – upozorava Đoković. - U suprotnom se dolazi u situaciju, da se konju dodaju razne pomoćne supstance tokom godine. Organizam se navikava na te dodatne preparata, konj postaje ovisnik, prestajući samostalno da funkcioniše. Trener čuvenog konja Barbara, bio je Majk Mac, olimpijski jahač. Konj je imao, za američke pojmove, velike pauze između trka, četrdesetak dana. Kao iskusni “preponaš”, Majkl Mac je dao fantastično objašnjenje. Kada je jurio kvalifikacije za Olimpijadu 1968. godine, učestalo se takmičio sa konjem i pobeđivao, a na kraju je došao na Olimpijadu bez konja. Nažalost, on je naučio bolnu lekciju na svojoj koži. Kada je trebalo najviše da pruži, konj je 'pregoreo'. Zaključak je vrlo jednostavan; potrebno je proceniti kapacitet konja i prema tome se upravljati.
Zloupotrebe zdravlja konja u cilju lične koristi ili slave su strogo kažnjive. Osnovni postulati svih disciplina su definisani pravilnikom Međunarodne konjičke federacije, koji dobrobit konja stavlja na prvo mesto. Dalja instanca su nacinalne federacije i organizatori, koji moraju da sprečavaju ovaj vid prevare i zloupotrebe životinja u sportu.