Kada govorimo o normalnom ponašanju uglavnom mislimo na ponašanje zdrave
životinje. Kako je ponašanje direktno uslovljeno stanjem svesti, logično je
pretpostaviti da će se ono razlikovati u zavisnosti od zdravstvenog stanja. Zdrav
konj ispoljava sve napred navedene nagone – normalno jede, pije vodu, normalno
obavlja sve svoje fiziološke potrebe, komunicira sa drugim životinjama, pokazuje
radoznalost za sve što se oko njega događa ili želju da se igra, u skladu sa svojim
temperamentom – jednostavno, ponaša se uobičajeno. U slučaju bolesti konj se ne
ponaša na isti način. Osim izostanka pojedinih oblika uobičajenog ponašanja, jezik
tela veoma često upućuje na prirodu bolesti.
Reakcije na bol su verovatno najbolje proučene. Na količni bol, na primer, konj
reaguje kompleksnim simptomima i znacima koji ponekad nepogrešivo ukazuju na
tip i lokalizaciju bola. U slučaju spastičnih bolova konj najčešće uporno kopa
prednjom nogom i zagleda u stomak, ne obraćajući pažnju na okolinu. Normalno
kopanje prednjom nogom za vreme hranjenja ima karakter iščekivanja ili
dozivanja, konj jasno zapaža sve što se oko njega događa i prestaje da kopa kada
mu se priđe i donese hrana. Spastični bolovi su periodičnog karaktera, javljaju se
odjednom, postepeno se pojačavaju i najčešće nakon popuštanja prestaju, da bi se
posle izvesnog vremena ponovili. Ponašanje prati intenzitet bola – kopanje
prednjom nogom i zagledanje u stomak postaje sve upornije, neretko praćeno
profuznim znojenjem, grčenjem i valjanjem, u očima se zapaža strah, da bi se po
smirivanju jasno uočilo opuštanje – kao da konj ni sam ne zna šta se desilo, počinje
da se osvrće oko sebe, uzme zalogaj hrane ili počinje da jede, neretko se izmokri
što je takođe znak opuštanja, pogled postaje bistar – sve do novog grča kada se
slika ponavlja. Pojedinačni grčevi su obično sve jači i duži, a pauze između njih
sve kraće.
U slučaju akutnog proširenja želuca konji ponekad zauzmu tzv. pseći stav u kome
prošireni želudac pada dole čime se smanjuje pritisak na dijafragmu. Ovakav
položaj neki smatraju patognomoničnim znakom proširenja želuca, premda se kod
ovog količnog oboljenja mogu zapaziti i drugi znaci bolesti – kopanje prednjom
nogom, zagledanje u stomak i, relativno često, Flehmenov znak.
Zatvor debelog creva takođe prati karakterističan stav koji skoro nepogrešivo
ukazuje na ovaj poremećaj – to je istezanje tela sa izvučenim prednjim nogama
napred i izbačenim zadnjim nogama unazad – tzv. položaj nalik nogarima za
sečenje drva. Naravno, mogući su i drugi znaci - povremeno kopanje prednjom
nogom, ponekad udaranje zadnjim nogama po stomaku i zagledanje u stomak. Pri
tome, kod bolova koji nastaju zbog istezanja crevnog zida, kao što je slučaj sa
zatvorom debelog creva, pogled je obično uperen u mesto bola – na levu stranu ako
je proširen veliki kolon ili desnu ako je prošireno slepo crevo. Konj, međutim, nije
u stanju da jasno locira spastični bol (grč) - doživljava ga kao bol u centralnom
delu stomaka, u predelu velikih ganglija, tako da pogled na određenu stranu
stomaka nije indikator lokalizacije patološkog procesa.
Kopitna kočina ili laminitis se takođe otkriva po specifičnom položaju tela. Zbog
ekstremno jakih bolova u prednjem – nokatnom delu kopita, konj pokušava da
prebaci opterećenje na mekši – petni deo, tako što prednje noge istura ispred sebe a
zadnje podvlači pod telo. Ponekad se ovakav stav zapaža i u mirovanju, a ponekad
samo u pokušaju pomeranja s mesta. I ovo je, pri tome, položaj gotovo
patognomoničan za oboljenje. Nešto slično se ponekad može videti i kod tetanusa -
u pokušaju pomeranja s mesta konj ne može da savije vrat, pri čemu u hodu takođe
ispoljava ukočenost – oprezno ispipava teren maltene slično kao kod kopitne
kočine, koja se verovatno zbog toga i naziva "kočina". Kod tetanusa se, međutim,
zapažaju i drugi – za ovo oboljenje specifičniji znaci - glava i vrat su ispruženi,
usne zategnute, nozdrve široko otvorene...
Procenjivanje pojedinih oblika instinktivnog - nagonskog ponašanja kod bolesnih
životinja može pružiti dragocene podatke, budući da su gotovo svi uklopljeni u
sistem samoodržanja. Jedan od najvažnijih nagona je, na primer, nagon za
uzimanjem hrane, i tome se u dijagnostičkom postupku poklanja posebna pažnja.
Kod većine oboljenja praćenih tzv. poremećajem opšteg stanja, na primer
povišenom telesnom temperaturom, zapaža se smanjenje ili odsustvo apetita. To
se, doduše, ne može uzeti kao naročito specifičan simptom neke određene bolesti,
međutim, sigurno ukazuje na nenormalno ili patološko stanje. Kod bolnih procesa
u ustima, recimo zbog oštrog zubala, može se uz smanjenje apetita zapaziti
poremećaj žvakanja – konji često na pola zalogaju zastanu, pa neretko po nekoliko
minuta stoje dok im iz usta vire ostaci sena. Tako nešto se, međutim, može zapaziti
i kod nervnih oboljenja. Kod žuravih konja ili konja sa upalom mozga i moždanih
ovojnica, osim zastoja u žvakanju "kao da su zaboravili šta su počeli da rade",
zapaža se i poremećaj u pijenju vode – kad im se prinese kofa u stanju su da
zagnjure celu njušku u vodu i zagrcnu se. Perverzan apetitit – proždrljivo uzimanje
neuobičajene hrane – zemlje, peska, otrovnih biljaka i sl., može biti takođe znak
nervnih oboljenja, ali i nekih metaboličkih poremećaja, nedostatka pankreasnih
enzima itd. Pojačana žeđ i unošenje nenormalnih količina tečnosti, opet, može biti
simptom šećerne bolesti, hroničnog oštećenja bubrega, različitih trovanja... Više ili
manje karakteristične promene ponašanja zapažaju se i kod drugih oboljenja, što,
međutim, prevazilazi okvir ove knjige.
životinje. Kako je ponašanje direktno uslovljeno stanjem svesti, logično je
pretpostaviti da će se ono razlikovati u zavisnosti od zdravstvenog stanja. Zdrav
konj ispoljava sve napred navedene nagone – normalno jede, pije vodu, normalno
obavlja sve svoje fiziološke potrebe, komunicira sa drugim životinjama, pokazuje
radoznalost za sve što se oko njega događa ili želju da se igra, u skladu sa svojim
temperamentom – jednostavno, ponaša se uobičajeno. U slučaju bolesti konj se ne
ponaša na isti način. Osim izostanka pojedinih oblika uobičajenog ponašanja, jezik
tela veoma često upućuje na prirodu bolesti.
Reakcije na bol su verovatno najbolje proučene. Na količni bol, na primer, konj
reaguje kompleksnim simptomima i znacima koji ponekad nepogrešivo ukazuju na
tip i lokalizaciju bola. U slučaju spastičnih bolova konj najčešće uporno kopa
prednjom nogom i zagleda u stomak, ne obraćajući pažnju na okolinu. Normalno
kopanje prednjom nogom za vreme hranjenja ima karakter iščekivanja ili
dozivanja, konj jasno zapaža sve što se oko njega događa i prestaje da kopa kada
mu se priđe i donese hrana. Spastični bolovi su periodičnog karaktera, javljaju se
odjednom, postepeno se pojačavaju i najčešće nakon popuštanja prestaju, da bi se
posle izvesnog vremena ponovili. Ponašanje prati intenzitet bola – kopanje
prednjom nogom i zagledanje u stomak postaje sve upornije, neretko praćeno
profuznim znojenjem, grčenjem i valjanjem, u očima se zapaža strah, da bi se po
smirivanju jasno uočilo opuštanje – kao da konj ni sam ne zna šta se desilo, počinje
da se osvrće oko sebe, uzme zalogaj hrane ili počinje da jede, neretko se izmokri
što je takođe znak opuštanja, pogled postaje bistar – sve do novog grča kada se
slika ponavlja. Pojedinačni grčevi su obično sve jači i duži, a pauze između njih
sve kraće.
U slučaju akutnog proširenja želuca konji ponekad zauzmu tzv. pseći stav u kome
prošireni želudac pada dole čime se smanjuje pritisak na dijafragmu. Ovakav
položaj neki smatraju patognomoničnim znakom proširenja želuca, premda se kod
ovog količnog oboljenja mogu zapaziti i drugi znaci bolesti – kopanje prednjom
nogom, zagledanje u stomak i, relativno često, Flehmenov znak.
Zatvor debelog creva takođe prati karakterističan stav koji skoro nepogrešivo
ukazuje na ovaj poremećaj – to je istezanje tela sa izvučenim prednjim nogama
napred i izbačenim zadnjim nogama unazad – tzv. položaj nalik nogarima za
sečenje drva. Naravno, mogući su i drugi znaci - povremeno kopanje prednjom
nogom, ponekad udaranje zadnjim nogama po stomaku i zagledanje u stomak. Pri
tome, kod bolova koji nastaju zbog istezanja crevnog zida, kao što je slučaj sa
zatvorom debelog creva, pogled je obično uperen u mesto bola – na levu stranu ako
je proširen veliki kolon ili desnu ako je prošireno slepo crevo. Konj, međutim, nije
u stanju da jasno locira spastični bol (grč) - doživljava ga kao bol u centralnom
delu stomaka, u predelu velikih ganglija, tako da pogled na određenu stranu
stomaka nije indikator lokalizacije patološkog procesa.
Kopitna kočina ili laminitis se takođe otkriva po specifičnom položaju tela. Zbog
ekstremno jakih bolova u prednjem – nokatnom delu kopita, konj pokušava da
prebaci opterećenje na mekši – petni deo, tako što prednje noge istura ispred sebe a
zadnje podvlači pod telo. Ponekad se ovakav stav zapaža i u mirovanju, a ponekad
samo u pokušaju pomeranja s mesta. I ovo je, pri tome, položaj gotovo
patognomoničan za oboljenje. Nešto slično se ponekad može videti i kod tetanusa -
u pokušaju pomeranja s mesta konj ne može da savije vrat, pri čemu u hodu takođe
ispoljava ukočenost – oprezno ispipava teren maltene slično kao kod kopitne
kočine, koja se verovatno zbog toga i naziva "kočina". Kod tetanusa se, međutim,
zapažaju i drugi – za ovo oboljenje specifičniji znaci - glava i vrat su ispruženi,
usne zategnute, nozdrve široko otvorene...
Procenjivanje pojedinih oblika instinktivnog - nagonskog ponašanja kod bolesnih
životinja može pružiti dragocene podatke, budući da su gotovo svi uklopljeni u
sistem samoodržanja. Jedan od najvažnijih nagona je, na primer, nagon za
uzimanjem hrane, i tome se u dijagnostičkom postupku poklanja posebna pažnja.
Kod većine oboljenja praćenih tzv. poremećajem opšteg stanja, na primer
povišenom telesnom temperaturom, zapaža se smanjenje ili odsustvo apetita. To
se, doduše, ne može uzeti kao naročito specifičan simptom neke određene bolesti,
međutim, sigurno ukazuje na nenormalno ili patološko stanje. Kod bolnih procesa
u ustima, recimo zbog oštrog zubala, može se uz smanjenje apetita zapaziti
poremećaj žvakanja – konji često na pola zalogaju zastanu, pa neretko po nekoliko
minuta stoje dok im iz usta vire ostaci sena. Tako nešto se, međutim, može zapaziti
i kod nervnih oboljenja. Kod žuravih konja ili konja sa upalom mozga i moždanih
ovojnica, osim zastoja u žvakanju "kao da su zaboravili šta su počeli da rade",
zapaža se i poremećaj u pijenju vode – kad im se prinese kofa u stanju su da
zagnjure celu njušku u vodu i zagrcnu se. Perverzan apetitit – proždrljivo uzimanje
neuobičajene hrane – zemlje, peska, otrovnih biljaka i sl., može biti takođe znak
nervnih oboljenja, ali i nekih metaboličkih poremećaja, nedostatka pankreasnih
enzima itd. Pojačana žeđ i unošenje nenormalnih količina tečnosti, opet, može biti
simptom šećerne bolesti, hroničnog oštećenja bubrega, različitih trovanja... Više ili
manje karakteristične promene ponašanja zapažaju se i kod drugih oboljenja, što,
međutim, prevazilazi okvir ove knjige.