U tzv. poroke bekstva spadaju uporno kopanje prednjom nogom, neretko sa
kopanjem rupe na tlu; pokušaj iskakanja iz boksa ili padoka, udaranje zadnjim
nogama u zid štale; hodanje u krug po boksu i/ili ograđenom padoku i tkanje i/ili
klimanje glavom. Prema nekim zapažanjima, najčešći porok iz ove grupe
predstavlja tkanje ili klimanje glavom.
Tkanje je ritmičko prebacivanje težine sa jedne prednje noge na drugu, uz
istovremeno klimanje (ljuljanje) glave. U nekim situacijama se, pri tome, zapaža
samo klimanje glavom, bez prebacivanja težine sa jedne noge na drugu. Mada su
tkanje i klimanje glavom najčešći kod vezanih konja, zapažaju se i kod nevezanih
konja u boksevima. Najčešće se primećuju kod nervoznih konja, kao i kod jahaćih
konja koji duži vremenski period provode u štali.
Neprekidno hodanje i/ili kretanje u krug takođe predstavlja porok, koji može
dovesti i do ozbiljnih zdravstvenih problema. Hodanje po boksu zahteva znatno
savijanje kičme pri kruženju i okretanju, što može da izazove bol u leđima, koji
nepovoljno utiče na nastup kada se konj jaše. Tkanje i kretanje u krug, osim toga,
dovode do značajnog gubitka energije, telesne kondicije, ponekad i telesne mase.
Svi poroci bekstva su po pravilu odgovori na frustraciju konja zato što je zatvoren i
izolovan, a samim tim onemogućen da se bavi nekom aktivnošću, druži sa svojim
srodnicima ili jede kad god poželi.
Poroci bekstva mogu biti sprečeni i zaustavljeni pre fiksiranja utvrđivanjem uzroka
i ublažavanjem frustracije. U idealnom slučaju, konja bi trebalo pustiti na pašnjak
zajedno sa drugim konjima. To je takođe najbolje sredstvo za prevenciju i
zaustavljanje, pre fiksiranja, oralnih poroka. Ukoliko puštanje konja na pašnjak u
društvo nije moguće, preporučuje se obezbeđivanje štalskog druga, pojačan rad,
povećana frekvencija hranjenja i povećanje zapremine date hrane. Ponekad je za
konja dovoljno da može da uđe i izađe iz štale po želji da bi se ublažili poroci
bekstva, čak i ako je u pitanju samo mali prostor za trčanje u kome nema drugih
konja. Metalna ogledala u boksu, ili boks iz kojeg je konj u stanju da vidi druge
konje sa obe strane, može takođe da pomogne. Povećanje učestalosti hranjenja i/ili
zapremine hrane (davanjem manje ili nimalo zrnevlja i više sena i/ili sena
siromašnog energijom a bogatog celulozom) može biti od koristi. Kačenje
plastične boce ili lopte na tavanicu štale može ublažiti dosadu kod nekih konja,
posebno ako pokažu interesovanje da se sa njom igraju.
Kopanje prednjom nogom sa iskopavanjem rupe može se ponekad zaustaviti
punjenjem rupa vodom, ali isto tako i ublažavanjem dosade na napred opisani
način. Oblaganje zidova boksa daskama, opet, ponekad doprinosi odvikavanju od
udaranja zadnjim nogama o zid: daska pravi dovoljno buke koja će možda
životinju odvratiti od ponovnog udaranja.
Inače, daleko najčešći razlog za kopanje i udaranje u zid, ipak, nije frustracija zbog
boravka u zatvorenom prostoru, nego približavanje štalskog momka koji gura
kolica s hranom. Konj ima tendenciju da kopa ili udara u vreme hranjenja kada vidi
ili nanjuši hranu ili čoveka koji je deli, u očekivanju da će dobiti da jede. Konj se
tada hrani, što znači nagrađuje za kopanje i udaranje. Da bi se sprečilo ili
eliminisalo takvo ponašanje, konja ne treba nahraniti ako kopa ili udara, jer će
početi da kopa i udara sve ranije i ranije očekujući nagradu u vidu obroka. Treba,
dakle, sačekati da makar na kratko (nekoliko sekundi) prestane sa kopanjem i
udaranjem i tek onda dati deo obroka. Kasnije se interval od prestanka kopanja do
obroka može produžiti, sve dok grlo ne shvati da mu kopanje odlaže dobijanje
obroka. Odvikavanje od kopanja prednjom nogom može potrajati. Ako konj nauči
da odgovori na komandu «stani» i potom dobije nagradu za poslušnost u vidu
obroka, možda će brže da shvati da mu kopanje samo odmaže.