Nega i čišćenje kopita
Konje koji se drže u štali treba dobro očistiti svakog dana, ne samo da bi lepo
izgledali već i da bi im se dlaka i koža održavale u dobrom stanju. Grla na ispustu
se, doduše, ne čiste sama, ali u stanju su mnogo toga da učine za svoju kožu i
dlaku. Omogućeno im je da se izvaljaju ukoliko ih nešto svrbi ili su znojava; da se
češu o drvenu ogradu ili drveće kako bi ubrzala linjanje na proleće i u jesen; da
grickaju i češkaju jedni druge kad god im se prohte, a ako ih zasvrbi stomak ili
unutrašnja strana nogu češu se o žbunje.
Čišćenje ne predstavlja brzo i blago prelaženje konjskog tela četkom. Naprotiv, to
može potrajati pola sata, a još bolje 45 minuta da bi se obavilo kako valja. Pribor
za čišćenje sastoji se od tvrde četke, meke četke, metalne češagije, gumene ili
plastične četke, češlja za grivu i rep, pamučne krpe, sunđera, švica (posebne sprave
za skidanje viška vode ili znoja) i noža za kopita.
Tvrda četka koristi se samo za uklanjanje površinskog sloja blata i prljavštine i
nikad se ne upotrebljava na osetljivim delovima konjskog tela, kao što su glava,
stomak i unutrašnja strana nogu. Ne treba njome čistiti ni grivu i rep, pošto kida i
krza dlaku. Za razliku od tvrde četke, mekom četkom se odstranjuje masnoća i
prašina sa kože i dlake, zbog čega se tehnici čišćenja mora pokloniti posebna
pažnja – četku treba kružnim pokretima dobro pritisnuti, da bi se posle nekoliko
zamaha iz nje istresala prašina trljanjem o metalnu češagiju, ili otresanjem o tlo.
Čišćenje se završava krpom kojom se prelazi preko konjskog tela kako bi dlaka
dobila konačan sjaj. Oči i nozdrve brišu se vlažnim sunđerom. U vreme linjanja,
kružnim pokretima izvedenim plastičnom ili još bolje gumenom nazubljenom
četkom uklanja se najveći deo opale dlake, a ujedno se i konj masira, što
poboljšava cirkulaciju krvi. Griva i rep raščešljavaju se češljem, dok se prljavština
iz kopita odstranjuje nožem za kopita bar dva puta dnevno.
Za vreme čišćenja ne treba stavljati rukavice, budući da se samo vrhovima prstiju
mogu napipati eventualne kvržice ili slične promene na koži. Rukama se, nadalje,
uvek prelazi i preko konjskih nogu, kako bi se utvrdilo da nema otoka ili mesta
koja su toplija od drugih, što može biti znak bolesti zglobova, tetiva, ligamenata
itd. Noge su, ako je sve u redu, hladnije od drugih delova tela, na njima nema
nikakvih ispupčenja, tetive su čvrste i zategnute i konj ne pokazuje nikakav otpor
na prelazak šake. Kod periostitisa mlađih galopera ("šinbajn"), na primer, dovoljno
je samo lagano preći šakom preko prednje ivice cevanice da bi se isprovocirao bol i
otpor.
Čišćenju nogu od blata mora se posvetiti posebna pažnja, da ne bi došlo do
zatvaranja pora na koži i posledičnog zapaljenskog procesa. Uklanjanje blata, a
posebno prljave prostirke iz kopita takođe je veoma značajno, pošto vlaga i
prljavština mogu izazvati truljenje. Svakih par dana se, pri tom, kopita mažu
specijalnim uljem ili mašću.
Pri čišćenju glave, ular se skida i stavlja konju oko vrata. Valja paziti da se četkom
ne udare osetljiva prednja strana glave i oči. Vime kobila se pere vlažnim
sunđerom, kao i spoljašnji delovi polnih organa muških životinja. Ako se o higijeni
ne vodi dovoljno računa pa dođe do nakupljanja masti i prljavštine, konju može biti
otežano, čak i bolno da mokri.
Pranje blatnjavih nogu i stomaka često je neophodno da bi se uklonila ulepljena i
vlažna prljavština, ali kompletno kupanje preporučljivo je isključivo u letnjim
mesecima, kada je i spoljašnja temperatura visoka i voda za kupanje mlaka. U
hladno doba godine, konj koji se vrati sa treninga blatnjavih nogu, stomaka i repa,
može se jednostavno pustiti da se osuši kako bi se stvrdnuto blato odstranilo
četkom. Ipak, ponekad je najbolje oprati ionako vlažne, hladne i prljave konjske
noge, obrisati ih i osušiti, a onda staviti štalske bandaže, da bi životinji bilo toplo.
Ovo sve naravno važi samo kada u štali nema kupatila ni solarijuma.
Noge se peru tekućom hladnom vodom pomoću creva, brzo i temeljno, bez
upotrebe bilo kakvog sapuna ili deterdženta. Posle toga moraju se osušiti što brže,
najbolje trljanjem suvom piljevinom koja upija vlagu ili eventualno peškirom. Čim
se dlaka na nogama osuši, čisti se od piljevine i stavljaju se štalski bandaži.
Ponekad se prilikom pranja nogu koristi i blagi sapun ili šampon, naročito kod
konja belaca ili sivaca na kojima se prljavština lako uočava. To se odnosi i na grivu
i rep koji se lako maste, pri čemu, naravno, rep može biti zaprljan i blatnjav i posle
treninga na vlažnom terenu – u takvim situacijama se takođe preporučuje upotreba
blagog sapuna ili šampona, koji se posle mora brižljivo isprati.
Na opšti izgled konja puno utiče stanje u kome se nalaze griva i rep, pa im se mora
ukazivati više pažnje od svakodnevnog rutinskog češljanja. I griva i rep jasno
odražavaju prekomeran ili oskudan rast. Ako su retki, tu se ne može učiniti mnogo,
ali kod bujne grive proređivanje i sređivanje poboljšavaju neujednačen rast i
neuredan izgled. Ne preporučuje se skraćivanje makazama ili mašinom za šišanje
pošto dovodi do izrastanja kratke, oštre i uspravne grive. Proređivanje i uklanjanje
predugih dlaka i pramenova koji štrče obavlja se “čupanjem“ pomoću metalnog
češlja ili prstima. To je najbolje uraditi dok je konj zagrejan, po toplom vremenu ili
posle rada, jer ga tada najmanje boli. Iz istog razloga, jednim potezom izvlače se
samo tanki pramenovi, pa ceo proces može potrajati par dana dok griva ne dobije
željeni oblik.
Rep će izgledati mnogo lepše ukoliko se bandažira elastičnim bandažem koji se
namotava ujednačeno i čvrsto, ali ne uz previše zatezanja, od korena do vrha, pa
ponovo ka korenu. Ako se bandaž prethodno pokvasi, dlake iz repa će se još bolje
namestiti i delovati urednije. Na konjskom repu bandaž ne bi smeo da se drži duže
od tri do četiri sata, a skida se jednostavnim povlačenjem nadole da se položaj
dlake ne bi promenio. Konj bez sumnje najatraktivnije izgleda ukoliko su mu i
griva i rep upleteni, ali tu tehniku nije lako opisati i najbolje je naučiti je od nekog
ko je iskusan u poslu.
Čišćenje i nega kopita je posebno važan deo svakodnevne nege konja i počinje u
najranijem uzrastu ždrebeta, budući da od toga zavisi normalan rast rožine i
eventualno ispravljanje nepravilnosti u hodu. Kod ždrebadi kopita brzo rastu i
rožina relativno brzo postaje sve jača i čvršća, zbog čega je neophodno da se već u
uzrastu od mesec dana kopita pažljivo pregledaju i po potrebi obrezuju. To,
naravno, treba da obavi osoba koja se dobro razume u posao. Kopita odraslih konja
valja pregledati i po potrebi obrezati bar jednom mesečno, budući da se ne troše
istom brzinom kod svih konja.
Po završetku treninga ili po povratku s ispusta, ali i pri izlasku iz štale, prljavština
iz kopita se uklanja specijalnim nožem - euframerom. Ovom alatkom odstranjuju
se zaglavljeni kamenčići, blato, stajsko đubre i druge vrste prljavštine. Konji se
moraju držati na čistoj i suvoj prostirci, jer vlaga i amonijak iz mokraće nagrizaju
rožinu.
Da bi se u toplim danima sprečilo preterano isušivanje kopita, tokom noći se u
šupljine tabana može staviti vlažna ilovača pomešana s plevom ili, ukoliko je
dostupna, goveđa balega. Ovaj postupak se preporučuje i par dana pre potkivanja,
kako bi kopita bila mekša, obrada manje naporna, a potkivačev posao lakši. Naime,
krta kopita pucaju. Da bi se to izbeglo, preporučljivo ih je jednom do dva puta
nedeljno mazati neslanom svinjskom mašću, ili nekim od industrijskih preparata.
To je najbolje uraditi nakon vraćanja u štalu, pranja i sušenja kopita, posle čega
konji duži deo dana provode u štali. Kopita se ne smeju strugati nožem ili ribati
peskom, pošto se tako može oštetiti rožina.
Obrezivanje
Pre obrezivanja najbolje je kopito omekšati. U današnje vreme ima sredstva koja služe za omekšavanje kopita mada i stari način pomaže, stavljanjem pod kopito mešavinu ilovače i kravlje balege dva dana pre obrezivanja. Obrezivanje se prvo vrši na unutrašnjoj a zatim na spoljnoj polovini kopita. Skine se i očisti sa tabana samo raspala i mrtva rožina.Isto tako se obreže i očisti žabica. Zatim se skrati rožni zid i urožna poprišta a po potrebi se snizi i rožna žabica.
Rožni zid se skraćuje tako da dodje skoro sa tabanom u jednu ravan. Skida se klještima od pete ka prstima. Zatim se turpijom izravna po celoj površini. Onda se kopitnim nožem , odreže i skine toliko rožine, koliko je potrebno da se dobije ravna noseća površina. Dovoljno je obrezano , ako u jednoj ravni leži noseći deo tabana, bela linija i toliko rožnog zida kolika je bela linija. Noseća površina kopita može biti i šira ako je taban dovoljno čvrst i debeo. U tom slučaju može biti i dva puta veća, koliko iznosi debljina rožnog zida i bele linije zajedno.
Urožna potprišta skrate se toliko da dodju sa tabanom u jednu ravan. Ona moraju ostati dovoljno jaka i ne smeju se tanjiti, a ni oslabiti veza izmedju petnih uglova i žabice.
Žabica se snizi toliko da dodje s nosećom površinom u jednu ravan. Onda se očiste žabične brazde. Na kraju se cela noseća površina poravna turpijom.
Potkivanje kasača
Prvo se stavljaju i ukucaju klinci na noktnom delu, zatim svi unutrašnji pa onda spoljašnji. Klinac dok prolazi kroz mekani sloj rožnih listića čujemo mukli zvuk udaranja čekića. Kada klinac udje u tvrdji sloj, cevičasti sloj rožnog zida zvuk postaje jasniji, tada se rukom uhvati kopito i jakim udarcima klinac ukuca. Klinac treba da izadje otprilike blizu 2 cm od potkovice. Čim izadje savije se prema zidu kopita. Onda se klinci iseku klještima za pola svoje širine od rožnog zida i zaoble se turpijom. Ispod se skine lagano turpijom samo isterana rožina da bi se klinac bolje priljubio. Ispod klinca se stavlja turpija, a odozgo udara umerenim udarcima čekića da se klinac priljubi ili jednostavno se stegne klještima kako ih mi zovemo krokodilke. Na kraju se ivice rožnog zida iznad potkovice turpijom zaoble ako neki milimetar strče.
Na šta treba obratiti naročito pažnju:
Da bi se omogućilo normalno funkcionisanje kopita, ekseri se ne smeju zakivati iza tačke koja predstavlja najširi deo kopita.
Obratiti pažnju na ugao kopita- kičica.
Gledano spreda da zamišljena linija deli kopito na dve jednake polovine - identične polovine kao i gledano odozgo kada podignemo kopito.
Spoljašnji oblik potkovice mora da prati liniju rožnog zida.
Dužina potkovice mora da bude jednaka završetku petnog dela (ne sme biti manja jer konj u punom kasu dodiruje tlo prvo petnim delom).
Dobro je da potkovica u petnom delu bude starija od rožnog zida spolja za otprilike 1.5 mm kako bi konj širio pete a ne da mu se zidovi peta povijaju unutra.
Položaj potkovice mora da bude ispravan i da zamisljena linija deli kopito i potkovicu na dva jednaka dela.
Konje koji se drže u štali treba dobro očistiti svakog dana, ne samo da bi lepo
izgledali već i da bi im se dlaka i koža održavale u dobrom stanju. Grla na ispustu
se, doduše, ne čiste sama, ali u stanju su mnogo toga da učine za svoju kožu i
dlaku. Omogućeno im je da se izvaljaju ukoliko ih nešto svrbi ili su znojava; da se
češu o drvenu ogradu ili drveće kako bi ubrzala linjanje na proleće i u jesen; da
grickaju i češkaju jedni druge kad god im se prohte, a ako ih zasvrbi stomak ili
unutrašnja strana nogu češu se o žbunje.
Čišćenje ne predstavlja brzo i blago prelaženje konjskog tela četkom. Naprotiv, to
može potrajati pola sata, a još bolje 45 minuta da bi se obavilo kako valja. Pribor
za čišćenje sastoji se od tvrde četke, meke četke, metalne češagije, gumene ili
plastične četke, češlja za grivu i rep, pamučne krpe, sunđera, švica (posebne sprave
za skidanje viška vode ili znoja) i noža za kopita.
Tvrda četka koristi se samo za uklanjanje površinskog sloja blata i prljavštine i
nikad se ne upotrebljava na osetljivim delovima konjskog tela, kao što su glava,
stomak i unutrašnja strana nogu. Ne treba njome čistiti ni grivu i rep, pošto kida i
krza dlaku. Za razliku od tvrde četke, mekom četkom se odstranjuje masnoća i
prašina sa kože i dlake, zbog čega se tehnici čišćenja mora pokloniti posebna
pažnja – četku treba kružnim pokretima dobro pritisnuti, da bi se posle nekoliko
zamaha iz nje istresala prašina trljanjem o metalnu češagiju, ili otresanjem o tlo.
Čišćenje se završava krpom kojom se prelazi preko konjskog tela kako bi dlaka
dobila konačan sjaj. Oči i nozdrve brišu se vlažnim sunđerom. U vreme linjanja,
kružnim pokretima izvedenim plastičnom ili još bolje gumenom nazubljenom
četkom uklanja se najveći deo opale dlake, a ujedno se i konj masira, što
poboljšava cirkulaciju krvi. Griva i rep raščešljavaju se češljem, dok se prljavština
iz kopita odstranjuje nožem za kopita bar dva puta dnevno.
Za vreme čišćenja ne treba stavljati rukavice, budući da se samo vrhovima prstiju
mogu napipati eventualne kvržice ili slične promene na koži. Rukama se, nadalje,
uvek prelazi i preko konjskih nogu, kako bi se utvrdilo da nema otoka ili mesta
koja su toplija od drugih, što može biti znak bolesti zglobova, tetiva, ligamenata
itd. Noge su, ako je sve u redu, hladnije od drugih delova tela, na njima nema
nikakvih ispupčenja, tetive su čvrste i zategnute i konj ne pokazuje nikakav otpor
na prelazak šake. Kod periostitisa mlađih galopera ("šinbajn"), na primer, dovoljno
je samo lagano preći šakom preko prednje ivice cevanice da bi se isprovocirao bol i
otpor.
Čišćenju nogu od blata mora se posvetiti posebna pažnja, da ne bi došlo do
zatvaranja pora na koži i posledičnog zapaljenskog procesa. Uklanjanje blata, a
posebno prljave prostirke iz kopita takođe je veoma značajno, pošto vlaga i
prljavština mogu izazvati truljenje. Svakih par dana se, pri tom, kopita mažu
specijalnim uljem ili mašću.
Pri čišćenju glave, ular se skida i stavlja konju oko vrata. Valja paziti da se četkom
ne udare osetljiva prednja strana glave i oči. Vime kobila se pere vlažnim
sunđerom, kao i spoljašnji delovi polnih organa muških životinja. Ako se o higijeni
ne vodi dovoljno računa pa dođe do nakupljanja masti i prljavštine, konju može biti
otežano, čak i bolno da mokri.
Pranje blatnjavih nogu i stomaka često je neophodno da bi se uklonila ulepljena i
vlažna prljavština, ali kompletno kupanje preporučljivo je isključivo u letnjim
mesecima, kada je i spoljašnja temperatura visoka i voda za kupanje mlaka. U
hladno doba godine, konj koji se vrati sa treninga blatnjavih nogu, stomaka i repa,
može se jednostavno pustiti da se osuši kako bi se stvrdnuto blato odstranilo
četkom. Ipak, ponekad je najbolje oprati ionako vlažne, hladne i prljave konjske
noge, obrisati ih i osušiti, a onda staviti štalske bandaže, da bi životinji bilo toplo.
Ovo sve naravno važi samo kada u štali nema kupatila ni solarijuma.
Noge se peru tekućom hladnom vodom pomoću creva, brzo i temeljno, bez
upotrebe bilo kakvog sapuna ili deterdženta. Posle toga moraju se osušiti što brže,
najbolje trljanjem suvom piljevinom koja upija vlagu ili eventualno peškirom. Čim
se dlaka na nogama osuši, čisti se od piljevine i stavljaju se štalski bandaži.
Ponekad se prilikom pranja nogu koristi i blagi sapun ili šampon, naročito kod
konja belaca ili sivaca na kojima se prljavština lako uočava. To se odnosi i na grivu
i rep koji se lako maste, pri čemu, naravno, rep može biti zaprljan i blatnjav i posle
treninga na vlažnom terenu – u takvim situacijama se takođe preporučuje upotreba
blagog sapuna ili šampona, koji se posle mora brižljivo isprati.
Na opšti izgled konja puno utiče stanje u kome se nalaze griva i rep, pa im se mora
ukazivati više pažnje od svakodnevnog rutinskog češljanja. I griva i rep jasno
odražavaju prekomeran ili oskudan rast. Ako su retki, tu se ne može učiniti mnogo,
ali kod bujne grive proređivanje i sređivanje poboljšavaju neujednačen rast i
neuredan izgled. Ne preporučuje se skraćivanje makazama ili mašinom za šišanje
pošto dovodi do izrastanja kratke, oštre i uspravne grive. Proređivanje i uklanjanje
predugih dlaka i pramenova koji štrče obavlja se “čupanjem“ pomoću metalnog
češlja ili prstima. To je najbolje uraditi dok je konj zagrejan, po toplom vremenu ili
posle rada, jer ga tada najmanje boli. Iz istog razloga, jednim potezom izvlače se
samo tanki pramenovi, pa ceo proces može potrajati par dana dok griva ne dobije
željeni oblik.
Rep će izgledati mnogo lepše ukoliko se bandažira elastičnim bandažem koji se
namotava ujednačeno i čvrsto, ali ne uz previše zatezanja, od korena do vrha, pa
ponovo ka korenu. Ako se bandaž prethodno pokvasi, dlake iz repa će se još bolje
namestiti i delovati urednije. Na konjskom repu bandaž ne bi smeo da se drži duže
od tri do četiri sata, a skida se jednostavnim povlačenjem nadole da se položaj
dlake ne bi promenio. Konj bez sumnje najatraktivnije izgleda ukoliko su mu i
griva i rep upleteni, ali tu tehniku nije lako opisati i najbolje je naučiti je od nekog
ko je iskusan u poslu.
Čišćenje i nega kopita je posebno važan deo svakodnevne nege konja i počinje u
najranijem uzrastu ždrebeta, budući da od toga zavisi normalan rast rožine i
eventualno ispravljanje nepravilnosti u hodu. Kod ždrebadi kopita brzo rastu i
rožina relativno brzo postaje sve jača i čvršća, zbog čega je neophodno da se već u
uzrastu od mesec dana kopita pažljivo pregledaju i po potrebi obrezuju. To,
naravno, treba da obavi osoba koja se dobro razume u posao. Kopita odraslih konja
valja pregledati i po potrebi obrezati bar jednom mesečno, budući da se ne troše
istom brzinom kod svih konja.
Po završetku treninga ili po povratku s ispusta, ali i pri izlasku iz štale, prljavština
iz kopita se uklanja specijalnim nožem - euframerom. Ovom alatkom odstranjuju
se zaglavljeni kamenčići, blato, stajsko đubre i druge vrste prljavštine. Konji se
moraju držati na čistoj i suvoj prostirci, jer vlaga i amonijak iz mokraće nagrizaju
rožinu.
Da bi se u toplim danima sprečilo preterano isušivanje kopita, tokom noći se u
šupljine tabana može staviti vlažna ilovača pomešana s plevom ili, ukoliko je
dostupna, goveđa balega. Ovaj postupak se preporučuje i par dana pre potkivanja,
kako bi kopita bila mekša, obrada manje naporna, a potkivačev posao lakši. Naime,
krta kopita pucaju. Da bi se to izbeglo, preporučljivo ih je jednom do dva puta
nedeljno mazati neslanom svinjskom mašću, ili nekim od industrijskih preparata.
To je najbolje uraditi nakon vraćanja u štalu, pranja i sušenja kopita, posle čega
konji duži deo dana provode u štali. Kopita se ne smeju strugati nožem ili ribati
peskom, pošto se tako može oštetiti rožina.
Obrezivanje
Pre obrezivanja najbolje je kopito omekšati. U današnje vreme ima sredstva koja služe za omekšavanje kopita mada i stari način pomaže, stavljanjem pod kopito mešavinu ilovače i kravlje balege dva dana pre obrezivanja. Obrezivanje se prvo vrši na unutrašnjoj a zatim na spoljnoj polovini kopita. Skine se i očisti sa tabana samo raspala i mrtva rožina.Isto tako se obreže i očisti žabica. Zatim se skrati rožni zid i urožna poprišta a po potrebi se snizi i rožna žabica.
Rožni zid se skraćuje tako da dodje skoro sa tabanom u jednu ravan. Skida se klještima od pete ka prstima. Zatim se turpijom izravna po celoj površini. Onda se kopitnim nožem , odreže i skine toliko rožine, koliko je potrebno da se dobije ravna noseća površina. Dovoljno je obrezano , ako u jednoj ravni leži noseći deo tabana, bela linija i toliko rožnog zida kolika je bela linija. Noseća površina kopita može biti i šira ako je taban dovoljno čvrst i debeo. U tom slučaju može biti i dva puta veća, koliko iznosi debljina rožnog zida i bele linije zajedno.
Urožna potprišta skrate se toliko da dodju sa tabanom u jednu ravan. Ona moraju ostati dovoljno jaka i ne smeju se tanjiti, a ni oslabiti veza izmedju petnih uglova i žabice.
Žabica se snizi toliko da dodje s nosećom površinom u jednu ravan. Onda se očiste žabične brazde. Na kraju se cela noseća površina poravna turpijom.
Potkivanje kasača
Prvo se stavljaju i ukucaju klinci na noktnom delu, zatim svi unutrašnji pa onda spoljašnji. Klinac dok prolazi kroz mekani sloj rožnih listića čujemo mukli zvuk udaranja čekića. Kada klinac udje u tvrdji sloj, cevičasti sloj rožnog zida zvuk postaje jasniji, tada se rukom uhvati kopito i jakim udarcima klinac ukuca. Klinac treba da izadje otprilike blizu 2 cm od potkovice. Čim izadje savije se prema zidu kopita. Onda se klinci iseku klještima za pola svoje širine od rožnog zida i zaoble se turpijom. Ispod se skine lagano turpijom samo isterana rožina da bi se klinac bolje priljubio. Ispod klinca se stavlja turpija, a odozgo udara umerenim udarcima čekića da se klinac priljubi ili jednostavno se stegne klještima kako ih mi zovemo krokodilke. Na kraju se ivice rožnog zida iznad potkovice turpijom zaoble ako neki milimetar strče.
Na šta treba obratiti naročito pažnju:
Da bi se omogućilo normalno funkcionisanje kopita, ekseri se ne smeju zakivati iza tačke koja predstavlja najširi deo kopita.
Obratiti pažnju na ugao kopita- kičica.
Gledano spreda da zamišljena linija deli kopito na dve jednake polovine - identične polovine kao i gledano odozgo kada podignemo kopito.
Spoljašnji oblik potkovice mora da prati liniju rožnog zida.
Dužina potkovice mora da bude jednaka završetku petnog dela (ne sme biti manja jer konj u punom kasu dodiruje tlo prvo petnim delom).
Dobro je da potkovica u petnom delu bude starija od rožnog zida spolja za otprilike 1.5 mm kako bi konj širio pete a ne da mu se zidovi peta povijaju unutra.
Položaj potkovice mora da bude ispravan i da zamisljena linija deli kopito i potkovicu na dva jednaka dela.